Žena sa svjetlosnim mačem. Još uvijek se privikavamo na tu ideju i dvije godine nakon filma Sila se budi u kojem je poznato oružje Lukea Skywalkera završilo u rukama novog heroja: mlade djevojke obavijene sudbinom kakva je inače rezervirana za muškarce. 

Rey je hrabra, čvrsta i brza. Nekako, unatoč tome što je siroče čija je egzistencija nesigurna te se svakodnevno bori da prehrani sebe, puna je radosti, vedrine i mladenačkog optimizma. Ona je dekonstruirani Luke Skywalker, a ne samo Luke promijenjenog spola. Njen nadnaravno talent bio je predmetom prezira kod nekih fanova, koji su je odmah prozvali „Mary Sue“, a njen požureni narativ problematičnim. I jest požuren. No, to nije problem samog Reyinog lika, nego ipak J.J. Abramsa kao redatelja i ubrzanog pričanja priče u sklopu opera žanra koji je u pitanju. Ako se Rey osjeća više spremnom na kraju filma Sila se budi za ono što budućnost nosi, nego što je Luke bio spreman na kraju Nove nade, to je zato što je kod nje ukorijenjen osjećaj za preživljavanjem, za razliku od njega, dečka s farme koji je odrastao zaštićen i voljen.  

Rey je također i žena čiji su lik, dosada, pisali i režirali isključivo muškarci – prvo Abrams i Lawrence Kasdan, a zatim Rian Johnson u nadolazećem Posljednjem Jediju. Tako izoliran lik bi mogao imati koristi od kreativnog doprinosa žene čije jedinstveno iskustvo u filmskoj industriji može biti paralela s vlastitim Reyinim usamljenim prelaskom iz neznanog borca u galaktičkog spasitelja.

Rey je dobra metafora za žene u Hollywoodu, koje su manje tetošene za razliku od svojih muških kolega. To je dijelom karakteristično za mentalitet „kluba dobrih starih momaka“ gdje redatelji ubiru nadobudne muške protežee koji izgledaju i misle poput njih kada su bili vizionari u povojima. J.J. Abrams je, primjerice, započeo u biznisu tako što je prebacivao Spielbergove kućne filmove na vrpcu kao tinejdžer. Otada su bili bliski suradnici, a nije i teško vidjeti zašto: oboje su niskog rasta i Židovi, nose naočale, sličnih su manira, a njihovi filmovi su različito čudesni i inspirativni te naginju nostalgiji i očuvanju filmske povijesti.

Zatim je tu Colin Trevorrow. „Ima taj lik koji me podsjeća na mene,“ rekao je redatelj Brad Bird Franku Marhallu, producentu koji je tražio nekog za Jurassic World. Spielberg je imao slično mišljenje o Trevorrowu, kojem je – sa samo jednim filmom iza sebe, niskobudžetnim Safety Not Guaranteed iz 2012. – predana Jurassic franšiza vrijedna milijardu dolara, a kasnije je odabran od strane Marshallove žene, Kathleen Kennedy, da režira Epizodu IX.

Žene rijetko kada imaju ove mentorirane, meteorske prilike u biznisu. Patty Jenkins, koja je režirala Wonder Woman – film koji je najviše zaradio ovo ljeto – započela je svoju karijeru kao neplaćeni filmski asistent. Prošlo je 14 godina između njenog Oscarom nagrađenog debitantskog filma Čudovište i filma Wonder Woman, a u međuvremenu je samo radila za televiziju. Nije rijetkost da se općenito ženske redateljice muče dobiti visokobudžetne projekte, čak i nakon kritički priznatih indie uradaka, koji obično muške redatelje dovedu do većih poslova i filmova. The Hollywood Reporter donosi podatak da žene čine samo 7% svih režisera koji su radili na top 250 domaćih filmova 2016. godine (i to je još pao postotak s 9% iz 2015.). Do sada, Jenkins je prva i jedina žena koja je režirala veliki film o super junacima. S obzirom na trenutne planove, zadržat će tu čast sve do 2019., kada će Anna Boden biti ko-redateljica filma Captain Marvel, 11 godina od začetka Marvelovog filmskog univerzuma.

Stoga, zašto Kathleen Kennedy – predsjednica Lucasfilma, čiji izvršni tim uključuje više žena, nego muškaraca i koja je mnogo govorila o važnosti ženskih heroina – nije poklonila Trevorrow tretman ženi, nekom tko „nalikuje njoj“? Kennedy se također pojavila u muškom klubu Hollywooda, uzdižući se iznad početne nejednakosti, kako bi postala jedna od najuspješnijih producenata svih vremena, bez obzira na spol. Dospjela je u novinske naslove prošle godine s izjavom da „nije pravo“ vrijeme za žensku redateljicu Zvjezdanih ratova, no odmah je uslijedila s drugom: „Ako se netko zaista kreće kroz proces pravljenja filma i želi raditi na Zvjezdanim ratovima te pokazuje da su zagazili u ulogu na toj razini, naravno da ćemo uzeti u obzir ženu. To se podrazumijeva.“

Možda je taj dan stvarno došao. Ranije ovog tjedna, Disney i Lucasfilm su najavili da Colin Trevorrow neće režirati Epizodu IX, što vrata otvara za neku sposobnu ženu, o kakvoj je Kennedy govorila, da preuzme kormilo. Nije ovdje riječ o afirmativnoj akciji, već pružanju prilike i nekom tko je, ne samo potpuno profesionalno sposoban, nego ima i žensku vitalnost koja bi mogla donijeti pronicljivu unutrašnjost Reyinom liku.

Ovo su tri redateljice koje su i više nego sposobne privesti Reyinu priču kraju te čije karijere reflektiraju ili nadilaze karijere muškaraca koji su već bili pozvani da ostave svoj trag na Zvjezdanim ratovima. 

Ava DuVernay

Ime Ave DuVernay je nekoliko puta spominjano u vezi Zvjezdanih ratova. Osvanula je na nekoliko lista redatelja koji bi mogli zamijeniti Trevorrowa, a osim toga je i sama veliki fanatik Zvjezdanih ratova. Također je već i pridonijela univerzumu tako što je pomogla Abramsu (koji je njen dobar prijatelj) da smisli jedan ključni trenutak za Rey u filmu Sila se budi: „Pokazao sam ranu verziju svojoj prijateljici Avi DuVernay koja je imala gomilu odličnih savjeta,“ Abrams je objasnio u Blu-ray izdanju. „Jedan od njih je bilo da je htjela vidjeti Daisy Ridley kako u napadu na Rena ima jedan stvarno cool momenat.“

Scena koja je nastala iz toga je trenutak kada Rey, dok je njen svjetlosni mač bio ukršten s onim Kylo Rena usred strastvene borbe, na trenutak zatvori svoje oči i konačno prihvati Silu. To je spiritualno najočitija scena i ključni dio Reyinog putovanja. Bez te scene, dvoboj ostaje samo na užarenoj tuči, a s njom predstavlja trijumf osobnog razvoja. Suptilni je dodir s unutrašnjim svijetom lika i bila je potrebna žena da istakne važnost te scene koja čini Reyino putovanje u filmu potpunim.

Sam Abrams je predložio da bi se DuVernay trebala latiti Zvjezdanih ratova, a profesionalno je i više nego dorasla tome. Njen uradak s kojim se probila, Selma, bio je nominiran za Oscara za najbolji film, njen dokumentarac 13th bio je nominiran za Oscara za najbolji dokumentarni film te je nedavno završila sa filmom A Wrinkle in Time, Disneyevom adaptacijom najprodavanijeg SF romana. 

Michelle MacLaren

Zapravo je teško za povjerovati da MacLaren nije režirala niti jedan blockbuster. Veteran je režije na televiziji, bila je za kormilom na epizodama popularnih i prestižnih serija poput The X-Files, The Walking Dead, Game of Thrones, The Leftovers, Better Call Saul i Westworld. Bila je i režiser i producent epizoda Breaking Bad serije te osvojila dvije Emmy nagrade. Rian Johnson, redatelj Posljednjeg Jedija, također je prije toga bio redatelj te serije.

Junaštvo i tehnikalije vezano uz većinu ovih serija učinili su MacLaren prvim izborom za režiju filma Wonder Woman. Warner Bros. ju je uzeo za taj film 2014. godine, no nakon nekoliko mjeseci je napustila projekt zbog „kreativnih razlika.“ Trenutno radi na seriji Davida Simona The Deuce za HBO te na seriji o Jonestownu, zajedno s Vinceom Gilliganom. Trebala bi i imati svoj prvi filmski debi s uratkom The Nightingale 2019. godine. Možda nema vremena za galaksiju daleko daleko, no ako je Disney pametan, imat će je na umu za buduće spinoff filmove. 

Mimi Leder

Ova žena Hollywooda je imala svoj režiserski debi s filmom The Peacemaker u kojem glume George Clooney i Nicole Kidman. Uslijedio je blockbuster, film katastrofe, Deep Impact koji je na svjetskoj razini zaradio 350 milijuna dolara 1998. godine. Na žalost, njen sljedeći film, Pay It Forward, bio je financijski i kritički neuspješan te je usporio njenu karijeru.

„Film nije bio uspješan te sam bila osuđena na „filmski zatvor“ dugo vremena,“ Leder je izjavila za New York Times 2015. godine. „Kad ovo kažem zvuči kao kiselo grožđe, no nije: Veoma je drukčije za žene koje rade film, nego muškarce.“

Obnovila je svoj uspjeh na televiziji, posebno s HBO serijom The Leftovers, za koju je režirala deset epizoda, uključujući kritički odlično prihvaćeno finale. Njen rad na seriji ispunjenoj temom žalosti čini je posebno dobrim kandidatom za Epizodu IX, koja će se morati suočiti s izazovom smrti Carrie Fisher i iznenadnom odsutnošću Leie Organe. Serija The Leftovers je istraživala teme smrti, žalovanja, nepokretnog prostora između tog dvoje, a finale je sadržavalo gracioznu notu koja pokazuje njenu spretnost s takvim motivima, ali i za krajeve općenito.

Žalost je veliki dio Reyine priče, kao žene koja je ostavljena od strane obitelji te prisiljena brinuti se za sebe. Kao i Rey, Leder je borac, koja je pobjegla iz „filmskog zatvora“ te ju je nedavno The Ringer proglasio „najboljim režiserom na televiziji.“ Epizoda IX zaslužuje vođu koji poznaje svoju heroinu, iznutra i izvana. Zajedno, Leder i Rey bi mogle zajedno učiniti nevjerojatne stvari.

Izvor: The Verge