Postoji ta neka Sila koja nam u živote u određenim trenutcima donosi stvari koje trebamo. Ili o kojima trebamo pisati. Tako sam neki dan na jednoj FB grupi pročitala da se u novim filmovima Zvjezdanih ratova provodi „nasilni feminizam“. Autor komentara je objasnio da pod time misli na Rey koja je bolja i bitnija od drugih muških likova i kako ga to smeta jer to nije Star Wars i žene ne bi trebale biti glavni likovi u SW filmovima. Rasprava se proširila, a činjenica da postoji takav stav danas kada se najviše priča o ravnopravnosti spolova me potaknula da malo pogledam taj grozni, grozni feminizam koji je upropastio Star Wars filmove.

Koliko sam vidjela, nekima smeta što se filmovi koji su zamišljeni za zabavu koriste za promicanje prava žena. Hm. Pa nisu li filmovi oduvijek zamišljeni kao promotori nekih ideja, ideja koje potiču na razmišljanje, djelovanje, promjene u društvu. Nije li licemjerno reći da je ok promicati dobro u filmu, ali ravnopravnost žena ne? I nije tajna da oni koji tako smatraju su u većini – muškarci. To upravo govori da je kanal dobar i da dolazi do pravih umova, one koje treba osvijestiti i mijenjati jer da uvažavaju načelo ravnopravnosti, ne bi ih uopće smetali jaki ženski likovi u Zvjezdanim ratovima. Zapravo, ne bi to uopće primjećivali kao nešto vrijedno posebnog izdvajanja. Gledali bi film kao i svaki drugi što kažu da gledaju, radi zabave i jer vole Star Wars.

Zatim, posebno se ne voli predsjednica Lucasfilma Kathleen Kennedy jer se smatra kako ona promiče svoje osobne interese i politiku feminizma u SW filmovima i da je to nedopustivo. Ako i je tako, ne sjećam se da je igdje zapisano u kamenu da su filmovi ove franšize rezervirani samo za muškarce i da ženski likovi nemaju što tražiti u njima, ikad, nikad pa ni onda. 

Ako netko vjeruje u nešto (ravnopravnost žena i jednakost u prilikama) onda će se to naravno odraziti i na njegovom radu pa ako se stav Kennedy o ženama i položaju žena vidi i u Star Wars filmovima, što onda? Nije li prirodno da ćemo ono u što vjerujemo provlačiti kroz sve što radimo u životu? Ne bi li upravo licemjerno bilo ići raditi protiv sebe, protiv vremena u kojem živimo, a sve samo zato da bi se zadržali stari fanovi. A pod stari mislim doslovno na stare fanove jer mlađi se brže prilagođavaju i nemaju toliki problem s time da je Rey trenirala dva dana, a ne dva života prije nego je počela dobro vladati Silom. 

Možda se vizija koju Kennedy ima ne slaže s vašom osobnom vizijom Star Warsa, ali bi svejedno trebala biti poštovana kao što bi bila vizija nekoga drugoga da je na njenom mjestu. Poštovanje naravno nije nešto što se nameće, zato pogledajte karijeru dotične i razvoj i napredak pa recite da žena ne zna svoje znanje i da nema iskustva. To što se nije slagala s nekim redateljima, da je muško, ne bi uopće bilo upitno niti bilo bešćutno jer to rade i muškarci kada drugi ne dijele njihove zamisli. U Hollywoodu (kao i većini branši, nažalost) postoje bitniji problemi kao razlike u plaćama žena i muškaraca možda ravnopravnost na ekranu potakne i onu iza ekrana. Bilo kako bilo, Kennedy je učinila franšizu Star Wars malo više ženskom i mislim da je to odlično.

Kathleen Kennedy vjeruje kako se djevojčice, djevojke i žene nisu mogle poistovjetiti s glavnim muškim likovima i stoga nisu previše voljele samu sagu (naravno uvijek ima žena iznimaka) pa je bilo dobro uvesti ženski lik, snažan i glavni ženski lik s kojim će se „nježniji spol“ lakše identificirati. Slažem se jer iako je Star Wars i prije imao ženskih fanova, dolaskom Rey je dobio puno više ženskih fanova nego ranije. 

Je li priča loša zato što je Rey ženski lik koji je "bez ikakvog treninga" postao super moćan ili je priča sama po sebi loša jer cijeli Sila se budi je zapravo reboot filma A new hope, to može biti za raspravu, ali da je glavni ženski lik loš izbor, ne može i ne smije biti upitno. Rey je pure good, Rey je hrabra, direktna, sposobna, nenametljiva, snalažljiva, uporna, pametna, inteligentna, naivna, odana i lijepa. Činjenica je da u originalnim trilogijama nije bilo jakih ženskih likova osim Leie (da, sorry ukupno izgovorenih rečenica od 63 sekunde podupire tu izjavu), nije bilo baš crnaca, nije bilo LGBT osoba, nije bilo puno toga što niti u stvarnom svijetu nije bilo „na vidjelu“. 

Vremena se mijenjaju. I kao što će prosječnom hrvatskom građaninu biti šok kad prvi put dođe u jedan multinacionalni London gdje na svakoj blagajni u dućan radi osoba druge rase, tako će i hard core Star Wars fanu biti teško što u Posljednjem Jediju postoji toliko snažnih ženskih likova. Ali naviknuti ćete se, momci. Nećete ništa izgubiti i ništa vas neće boljeti osim malo ega, ali ako zaista toliko volite Star Wars onda ga volite u ovom obliku, zar ne.

I da, ta Sila. Sila je u hrvatskom jeziku ženskoga roda. Ali osim gramatike, postoji nešto što se zove personalizacija. Nekima je zasmetao natpis na majicama The Force is female kao nešto što je Kennedy izjavila na Archer Film Festivalu (Photo: The Archer School for Girls). Kao da nikada prije nisu čuli izreku npr. Bog je žensko ili vidjeli Nike kampanju istog slogana. Uvrijedili se na to jer je to previše provođenja feminizma u Warsima jer Sila je sila, nije muško niti žensko. Meni je Sila unisex, ali ako ju netko želi personalizirati kao female, ne smeta mi. Niti kao male. Najradije bih da se uopće ne dijelimo po spolu ili rodu. Najradije bih da je Sila non-binary.

Napomena: Kako ne bi ispalo da autorica ovoga teksta koristi portal Star Warsa za promicanje svojih feminističkih ideja, pozivam sve koji žele promovirati neke svoje ideje i podijeliti svoju viziju Star Wars filmova s nama, napišite tekst, pošaljite, objavit ćemo.